26.10.2007., petak

O transparentima... Navijački transparenti jedna su od bitnijih stvari koja čini navijačku skupinu i ključni su za vizualni izgled skupine. Tako je teško naći navijačku skupinu koja nema svoje transparente. Naravno, Lude Babe kao i svaka druga navijačka skupina koja imalo drži do sebe imaju svoje transparente. Veliku većinu transparenata sam izradio sam, postoji tek jedan transparent kojeg nisam izradio ja. Uz pet transparenata koje sam izradio, također sam izradio zastavu koju nosim samo na domaće utakmice jer je zbog svoje veličine nezgodna za nošenje na gostovanja. Što se tiče virovitičkih navijača, postoje Bad Blue Boysi kojih je prije bilo puno više ili su barem više išli na Dinamove utakmice i Hajdukovci od kojih, koliko ih poznajem, ne znam nikoga tko ide na Hajdukove utakmice tako da se ne bi mogli nazvati Torcida. Od virovitičkih klubova navijalo se za Rk Viro Viroviticu u devedesetim godinama prošlog stoljeća kada se klub pokušavao probiti u prvu hrvatsku rukometnu ligu. Bilo je povremenih navijanja za Mladost 127, pogotovo kada se probijala prema prvoj ligi (poznate dvije utakmice s Hrvatskim Dragovoljcem), i poslije kada je u prvoj ligi igrala derbije premda su se u tim slučajevima neki navijači našli "u sukobu interesa" kada su igrali Dinamo ili Hajduk za koje su oduvijek navijali i sad ta Mladost 127 koja se nedavno pojavila. Kada sam išao na utakmice išao sam kao bodritelj, nisam išao s navijačima nego na tribinu s gledateljima pa odande bodrio momčad standardnim metodama poput pljeskanja rukama, povikivanja i stvaranja buke bilo koje vrste. Povremeno kada bi tribina krenula nešto uzvikivati pridružio bih se i pridodao svoj glas. Nogomet mi je oduvijek bio omiljeni sport, Mladost 127 nikada mi nije bila nešto posebno nego sam više išao na utakmice vidjeti prvu ligu, tako da sam bio oduševljen kada se Nk Virovitica krenula uspinjati. I dalje sam ostao kod svog i standardnog načina bodrenja, a s ciljem pružanja podrške sam došao na utakmicu Virovitica - Čakovec na koju sam ponio petarde koje sam čuvao neko vrijeme, a za koje sam smatrao kako je na toj utakmici idealna prilika da ih ispucam. Međutim priveden sam na samom početku utakmice, moj zaključak je kako je to bilo zbog nekih njuški pred kojima je bilo potrebno trenirati strogoću. Pisao sam već o tom događaju u postu od 27. 6. 2007.. Nakon toga sam morao odustati od bacanja petardi. Odustati od bodrenja kluba naravno nisam namjeravao. Izrada transparenta pokazala se kao pravi način na koji bi mogao bodriti klub. Tijekom mjeseca studenoga 2003. izradio sam transparent na balkonu stana u Laginjinoj ulici u Zagrebu gdje sam stanovao budući da sam u to vrijeme bio na faksu. Balkon se nalazio na devetom katu i s njega se pružao odličan pogled. Petrova crkva u Vlaškoj ulici bila je samo stotinjak metara zračne linije udaljena i vidjela se kao na dlanu. S ostalih prozora u stanu vidio se gotovo cijeli Zagreb. Odlučio sam žrtvovati jednu plahtu, kupio sam crnu boju u spreju, iz novina izrezao šablone slova, šablone postavio na plahtu i posprejao ih sprejem. Nakon što sam sklonio šablone na plahti su ostala obojana crna slova. Pisalo je Forza Virovitica, s time da je umjesto zadnjeg slova "a" u "Virovitica" bila iscrtana zvijezda koja je uz sve stvari što simbolizira ujedno bila i asocijacija na stari naziv kluba tj. Borac. Drugi transparent izradio sam u kasno proljeće 2004. od zastave grada Virovitice, bijela zastava s grbom grada u sredini, koje sam primjećivao kako se vješaju po gradu u velikom broju u svečanim prigodama. Mislio sam kako negdje moraju imati spremljene te silne zastave kada nisu izvješene. Prvo sam pitao u turističkom uredu odakle su me poslali u gradsku upravu gdje sam pitao za zastavu. Neka žena mi je nakon pitanja za što mi treba zastava, na što sam odgovorio da mi treba za navijački transparent za virovitički klub, dala lijepo složenu i presavinutu zastavu. U danima poslije kupio sam boje u spreju, ovoga puta plave i crvene, te sam u Zagrebu, na terasi stana na Borongaju obojao transparent tako da sam na vrhu napravo crvenu prugu, na dnu plavu prugu, što bi trebalo sačinjavati hrvatsku trobojnicu, te sam na bijeloj prugi u sredini s jedne strane grba obojao slova "Kraševo", a s druge strane grba "Naselje". Ideja je bila ponešto slična transparentima koje sam viđao kod navijačkih skupina gdje na transparentu piše odakle su navijači. Kada se transparent ugleda jasne su asocijacije: "Hrvatska - Virovitica - Kraševo naselje". Treći transparent izradio sam u proljeće 2005. sličnim sistemom kao kod prvog transparenta, dakle tehnika boje u spreju na plahti, na terasi kod kuće u Virovitici. Na transparentu sam prvo obojao plavi križ Svetog Jurja, koji se također koristi na nekim nacionalnim zastavama, koji ima svoju simboliku o čemu neću sada pisati iz razloga što je tema opširna tako da bi pisanje o tomu bilo skretanje s teme posta. Preko njega sam obojao malteški križ crvene boje, koji također ima svoju simboliku o čemu neću pisati, crvena boja među ostalim asocijacija je na crveni križ koji je navodno Sveti Rok (svetac zaštitnik grada Virovitice) nosio od rođenja kao znak na koži. Preko svega obojao sam crnom bojom slova "Virovitica United" što je bila poruka i poziv ostalim navijačima i uostalom svima da stanu ujedinjeni za pravi virovitički klub. Poslije je poruka transparenta ispala prilično ironična budući da se ujedinjenje odigralo međutim ne na način kako sam zamišljao. Zbog nekoliko slojeva boje u spreju koja se stvrdnjavala jedna preko druge i jako skrutila, transparent se prilikom više otklapanja i sklapanja polagano lomio tako da je sada oštećen. Kada budem imao volje, vremena i potrebe mislio sam napraviti novi transparent na način da ne prekrivam s jednom bojom drugu tako da se transparent ne bi trebao lomiti. Inače, mislio sam kako bi uistinu bilo odlično kada bi se pojavili drugi transparenti dijelova grada u Virovitici poput mog transparenta Kraševo našelje npr. Taborište, Bronx (samoprozvani), itd... Četvrti transparent izradio sam početkom 2006. od brazilske zastave koju sam dobio od prijatelja koji ju je držao na stolu u stanu u kojem je živio. Pitao sam ga za zastavu, on je mene pitao da li mi se sviđa, rekao sam da mi se sviđa, pitao je da li ju želim, rekao sam da da, rekao je da si ju uzmem. Kako je zastava bila šivana od tkanina jakih boja, nikakva slova se bojom iz spreja preko nje nisu se mogla obojati, nego sam od materijala crvene boje koji sam kupio u prodavaonici tkanina izrezao slova i zamolio roditelja koji je vješt sa šivaćom mašinom da zašije slova na zastavu. Zastava je pri šivanju namjerno okrenuta naopačke bez nekog pravog razloga. Slova koja su zašivana na zastavu tvore riječ "Lutador" što na portugalskom jeziku znači "Borac", barem sam ja to tako shvatio kada sam tražio značenje riječi borac na portugalskom u knjižnici zagrebačkog Studentskog centra (usput da napomenem kako je knjižnica u SC-u vrlo dobra knjižnica sa studentima porebnom stručnom literaturom, a također i zabavnom literaturom odnosno književnošću dok je učlanjenje za studente besplatno). Dvojba je bila između riječi "Lutador" i "Combatente". Ipak sam se odlučio za prvo kada sam u riječniku našao primjere "borac za slobodu, borac protiv neprijatelja = ("lutador") ... para liberta ... para inimico. Peti transparent, koji je po mom mišljenju najbolji u smislu da najbolje odgovara navijačkoj skupini koja ga je uostalom najbolje prihvatila, izradio sam u ljeto 2006. u garaži kod kuće u Virovitici. Transparent je izrađen od plave tkanine koju sam kupio u prodavaonici tkanina, preko koje sam crvenom bojom iz pikse pomoću kista nanio boju na zastavu. Na plavoj podlozi napravio sam crveni križ Svetog Andrije te slova "Lude babe". Od tada sam silom prilika i događaja prestao s izradom novih transparenata budući da ih nemamo gdje ni vješati. Prije na Borcu imali smo ograde koliko smo htjeli. Sada, otkada smo se prebacili na rukomet nemamo toliko mjesta u dvorani na ogradi. Naravno da nas je kao navijačku skupinu bojkot i prebacivanje na rukomet usporilo u rastu i razvoju. Borac je omiljeno mjesto i okupljalište na koje su svi dolazili. Nije bilo potrebe za pretjeranim dogovaranjem jer se znalo gdje se nalazimo. Utakmice na Borcu također su se igrale na otvorenom, na zelenoj travi i čistom zraku, što je kada je lijepo vrijeme puno ugodnije od dvorane. Ipak, kako god bilo, nećemo navijati za novu Nk Viroviticu sve dok se neke stvari ne promjene. Ne može nitko rastjerati dobru i svima (posebno navijačima) omiljenu domaću momčad, rastjerati stručni stožer i upravu kluba, okrenuti klub naglavačke, promijeniti boju dresova, skočiti dva ranga natjecanja više i očekivati od nas da navijamo. Već sam spomenuo kako bi jedino navijanje koje bi od nas mogli dobiti bilo: "Uprava odlazi!". U takvom stanju stvari bojkot se ispostavio kao najbolje rješenje. Navijači jesmo, prostitutke nismo. Držimo se one stare boračke: "Bolje grob, nego rob! Bolje rat, nego pakt!". Uostalom imao sam ideju napraviti transparent s takvom porukom.

- 12:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.