27.06.2007., srijeda

Kako je "Luda baba" privedena na utakmici druge Hrvatske nogometne lige... Riječ je o događaju koji se zbio 2. studenoga 2003. godine, dan poslije blagdana Svih svetih, na Dušni dan. Luda baba koja se spominje u naslovu sam ja osobno, dok su navodnici stavljeni zbog toga što u vrijeme događaja Lude babe kao navijačka skupina nisu postojale. Naziv Lude babe usvojili smo oko ljeta 2005. godine, nakon što smo neko vrijeme pratili i navijali za Nk Viroviticu, a istovremeno i pokušavali smisliti ime za našu navijačku skupinu. Nakon više prijedloga od kojih su neki bili dobri, a neki nisu, od kojih su se neki nekome svidjeli, a nekome nisu, usvojili smo ime Lude babe. Neki od prijedloga imena naše navijačke skupine koji su poslije odbačeni u korist usvojenog imena bili su: Zli majmuni, Outsideri, Konji odurni, Mlatimudani, itd... Ne znam točno od koga je prvotno poteklo ime Lude babe no prijedlog tog imena za ime naše navijačke skupine negdje tijekom ljeta 2005. godine predložio je Nikola a svi ostali kojih se to ticalo su prihvatili ime kao odlično. Meni se čim sam ga čuo, ime odmah svidjelo, i rekao sam to je to. Taj dan bila je nedjelja, nebo je bilo vedro i bilo je relativno toplo za početak studenoga. Sjećam se kako sam imao obučenu uz majicu kratkih i majicu dugih rukava i jaknu koja se mogla nositi otkopčana jer nije bilo hladno. Tog dana igrala se prvenstvena utakmica 13. kola druge hrvatske nogometne lige sjever između momčadi Nk Virovitice i momčadi Nk Čakovca. Bila je to utakmica koja je došla u rezultatski prijelomnom trenutku za momčad Nk Virovitice. Nakon dobrih igara u prvim prvenstvenim kolima u kojima je momčad Virovitice nizala dobre rezultate i držala se visoko na prvenstvenoj ljestvici došlo je do neslaganja između uprave kluba i trenera Tonka Vukušića koji je nakon toga napustio klub. U to vrijeme bilo je prilično nejasno zašto je trener napustio klub kada su rezultati bili na njegovoj strani. Poslije kada se pokazalo kako Pavo Bošnjak nije imao čiste namjere, pred kraj njegovog predsjednikovanja uvelike se šuškalo o pranju novca preko kluba, odlazak Tonka Vukušića predstavio se na potpuno drugi način. Možda je otišao zato što je imao veće ambicije i nije želio sastavljati momčad samo za jednu sezonu. Možda je bilo nešto drugo, to samo Tonko Vukušić može znati. Uglavnom, na klupu Nk Virovitice sjeo je Tomislav Radić i Virovitica je protiv Čakovca tražila bodove koji bi ju ostavili u vrhu ljestvice, u sigurnoj poziciji učesnika lige za prvaka. Prije početka utakmice tadašnji dogradonačelnik grada Virovitice Zvonimir Šimić dodijeljivao je uspješnoj virovitičkoj karatistici Mirni Šenjug priznanje za najnovije osvojeno odličje na velikom natjecanju, jedno od njenih brojnih osvojenih odličja na raznim velikim natjecanjima, europskim i svjetskim prvenstvima. Dok je dodjela još trajala u igralište su utrčavali igrači domaće i gostujuće momčadi. Na utakmicu sam ponio petarde koje sam čuvao neko vrijeme, a kod utrčavanja igrača u teren bacio sam nekoliko petardi (klasičnih zelenih petardi) ne u teren već iza dva reda drvenih klupa koje na Borcu čine tribinu. Učinio sam to kako bi iskazao podršku, stvorio atmosferu i osokolio igrače domaće momčadi da stisnu i donesu važnu pobjedu momčadi Virovitice. Nedugo nakon što sam bacio tih nekoliko petardi do mene dolazi policajac u uniformi i traži da mu predam petarde, odlazimo na stranu gdje praznim džepove na stol, policajac mi uzima petarde i pušta me. Vraćam se u gledalište pratiti utakmicu. Nedugo nakon toga policajac ponovno dolazi do mene i govori mi kako ću morati s njima u stanicu. Dižem se i odlazim s policajcima prema njihovom službenom vozilu. Putem do vozila prolazim, hodajući s policajcima, nekoliko metara pored skupine ljudi, očito ćunki, među kojima je bio i dogradonačelnik Zvonimir Šimić, koji su posmatrali scenu. Hodajući putem prema policijskom autu udaram nogom u praznu plastičnu bocu koja je ležala na zemlji, a koju nisam primijetio, što proizvodi prilično glasan i neugodan zvuk. Tada se na mene izderava policajac koji je hodao iza mene, mladi nabrijani policajac, kojeg do tada nisam primijetio, koji mi se prijeteći približavao izderavajući se što trkam flašu, itd... Pristajući uz poslovicu kako se ne valja bosti s rogatim, rekao sam mu kako nisam vidio i nastavio sam se kretati za dva policajca koji su me u policijskom vozilu trebali odvesti u stanicu. Sjeo sam na stražnje sjedište auta dok su policajci sjeli naprijed i krenuli smo s Borca prema policijskoj stanici kod željezničkog kolodvora. Kada smo došli u stanicu uveli su me u prostoriju za ispitivanje, pokazali su mi ćeliju s ležajem zatvorenu rešetkama u koju se ulazilo izravno iz prostorije u kojoj smo se nalazili i u koju su me doveli. Policajac mi je rekao kako to nije za mene već tamo stavljaju one zloćeste. Susreli smo i druge policajce koji su bili u stanici od kojih neke poznajem jer su išli sa mnom u školu prije nego što su otišli za policajce. U razgovoru između policajaca shvatio sam kako su me priveli zbog nekog šefa, zato što je jedan policajac koji je bio u stanici pitao što su me doveli i dodao pitanje: "jel zbog šefa?", na što su policajci koji su me dovodili odgovorili potvrdno. Ne znam tko bi bio šef kojeg su spominjali. Je li neki policajac na visokoj funkciji koji je bio prisutan na utakmici? Ili su čak mislili na dogradonačelnika Zvonimira Šimića? Ili se neki policajac na visokoj funkciji htio ulizati gradskoj vlasti, odnosno prijespomenutom dogradonačelniku Zvonimiru Šimiću pa je pred njim htio pokazati kako funkcionira državni aparat? Na koga god da su mislili pod "šef", sjeli smo za stol i dva policajca su me policijski obradila. Uzeli su moje podatke, ispitali me o događaju, dali mi alkotest u koji sam puhao i koji je pokazao 0,0 promila. Nisam ništa pio taj dan, bila je nedjelja popodne, od subote navečer bilo je već sve ishlapilo. Oduzeli su mi dvije petarde koje nisam stigao baciti. Uz zelene petarde koje sam sve pobacao imao sam i jednu žutu petardu ("žabicu") i jednu veliku crvenu petardu ("dinamitku") koju sam čuvao za trenutak kada zabijemo gol. Napisali su mi potvrdu o oduzetim predmetima u kojoj su popisali dvije petarde koje su mi oduzeli, potvrdu su mi uručili, te su me nakon toga pustili uz napomenu da se ne smijem vratiti na utakmicu na Borac. Sama potvrda o oduzetim predmetima posebno je smiješna jer su u njoj navedeni oduzeti predmeti koji su: 1. jedna petarda I klase "Mini cicciolo" k 020l, žute boje; 2. jedna petarda II klase "Magnum 2", ub 112-V cates, crvene boje. Nakon izlaska iz policijske stanice, moglo bi se reći kako sam bio poprilično naživciran tako da mi je trebalo neko smirenje, prešao sam preko ceste u birtiju kod željezničkog kolodvora i s nogu stresao dva dupla pelinkovca. Nakon toga sam se zaputio polako pješice natrag prema gradu. Prolazeći pored Borca čuo sam kako je utakmica još trajala, a u jednom trenutku čula se eksplozija buke što sam protumačio kao reakciju na postignuti pogodak domaće momčadi. Nazvao sam Toleta s kojim sam bio došao na utakmicu, a koji mi je dojavio rezultat utakmice koji je u tom trenutku bio 1:1, a istim rezultatom utakmica je i završila. Neriješeni rezultat nije bila katastrofa, ali nije bio ni ispunjen cilj pobjede na domaćem terenu s novim trenerom Tomislavom Radićem. Rezultat utakmice bio je nastavak pada momčadi Nk Virovitice nakon odličnih igara i visoke pozicije na tablici s početka prvenstva pod trenerom Tonkom Vukušićem. Samim mojim privođenjem i udaljavanjem s utakmice osjećao sam kako mi je učinjena nepravda. Razumijem kako petarde osim u nekoliko dana oko Nove godine nije dopušteno koristiti, no je li bilo potrebno zbog toga odvoditi me s utakmice u policijsku stanicu, je li bilo potrebno treniranje strogoće policije u mom slučaju kao da je to glavni problem koji policija u Virovitici treba rješavati. Svejedno, javna je tajna kako, a tako je barem bilo prije par godina, zapljenjene petarde policajci donose kući svojoj djeci kako bi ona mogla pucati za Božićno-Novogodišnje praznike. Uostalom, što znači nekoliko petardi u zemlji koja je puna nelegalno posjedovanog oružja i miniranog terena? A što je sa opljačkanim poduzećima u privatizaciji, npr. Viržinija, Virovitička šećerana, PIK-ovi; čija su se sredstva pljačkala i preko nogometnih klubova, kako su pričali ljudi s Borca i preko kratkotrajnog kluba V.G.Š.K.-Tvin koji je nastao neuspješnim spajanjem virovitičkih nogometnih klubova 1995. godine., a također i preko Mladosti 127 za koju su pričali kako je povlačila novce iz Virovitičke šećerane. Što je s pranjem novca preko nogometnih klubova? Što je sa nasilnicima koji poput tempiranih bombi godinama harače gradom sve dok stvari ne završe ubojstvom ili slučajevima gdje su nasilnici znali premlaćivati ljude pred očima policije koja nije reagirala sve dok nisu napravili eksces kakav policija nije mogla ignorirati? Što je sa mitom, korupcijom i kriminalom svih oblika u gradu? Jasno je da se zakoni u Virovitici ne primjenjuju jednako prema svima. Neki mogu raditi što im je volja bez obzira na propise i zakone koji se u slučaju lokalnih moćnika fleksibilno prilagođavaju ili uopće ne poštuju, dok drugi zbog bačene petarde moraju biti privođeni u policijsku stanicu. Da se razumijemo, dva policajca koja su me priveli i obradili u policijskoj stanici bili su sasvim u redu i nemam nikakav prigovor prema njima, ljudi su radili svoj posao koji im se može ili ne mora sviđati, ali posao je posao. Meni je jasno da sam načinio prekršaj, ali ako je nekoliko bačenih petardi glavni problem policije u gradu Virovitici onda sam kriv i akcija policije potpuno je opravdana. Primjera radi, prije moga privođenja dogodio se slučaj kada je jedan gledatelj, izvjesni ugostitelj koji posjeduje birtiju u Lozanu, u poluvremenu kup utakmice s Osijekom, u prolazu koji vodi od terena prema svlačionicama, zalio jednog od sudaca utakmice pivom. Zanima me jesu li njega također priveli u policijsku stanicu zbog po mom mišljenju težeg prijestupa nego mog jer je isti napadao aktere susreta dok ja petarde u igralište nisam bacao? Govorim to u skladu s prijašnjom tvrdnjom kako se propisi i zakoni ne primjenjuju jednako na sve pa tako poznati ugostitelj s dobrim vezama i poznanstvima može nešto što obični student ne može. Osobno se smatram jednim od vatrenijih navijača Borca ili Nk Virovitice, tako da sam bio posebno bijesan zbog slučaja što me privode i udaljuju s utakmice zbog petardi koje čak nisam ni bacao u teren, pogotovo ako je sve bilo zbog nekog policijskog šefa ili nekog političarčića koji s 10% glasova koliko njegova stranka dobiva na izborima postaje dogradonačelnik i poslije župan (kao da ga je narod izabrao dok je zapravo tek svaki deseti glasač na izborima glasao za njegovu stranku), ili zbog neke druge sprege. Za primjer vatrenih navijača Borca bi uz sebe mogao navesti Zdenu i Atu. Sjećam se Zdene koji se često, kada je Borac igrao, znao izderavati s tribine glasom podrapanim od cigareta i alkohola: "Borac! Borac!". Tada bi mu neki stari čovjek sa strane dobacio: "Nije ti to više Borac!", ili "Nema Borca više!", ili "Borac je bio prije. Sada je Virovitica!". Na što bi Zdena odgovorio: "To je Borac i to će uvijek biti Borac!". Znao je strastveno bodriti momčad Borca (ili Nk Virovitice). Naprimjer kada su igrali u crvenim dresovima onda bi se izderavao: "Naprijed, Crveni Kmeri!". Bile su to urnebesne situacije na tribini. Ata je za razliku uvijek pesimistično pristupao utakmici i tako ga se moglo čuti kako komentira protivničku šansu: "Evo primit' će gol!" Ili kada naši pokušavaju dostići prednost: "Gotovo je, izgubit' će!" "Nema vremena!" "Kraj!" Ponekad ga se moglo čuti kako skandira ime protivničke ekipe. Za ilustraciju prilažem fotografiju mene i Zdene poslije posljednje službene utakmice koju je Nk Virovitica (2) odigrala prije gašenja. Shot with X550,D545Z,C480Z at 2006-11-25 Nakon privođenja zbog bacanja petardi jasno da nisam mislio odustati od podrške klubu. Naprotiv, bio sam odlučan da pružim klubu još jaču podršku. Primjetio sam kod sebe karakternu osobinu prema kojoj određene stvari kod mene postižu kontra efekt, tako da kada osjećam kako netko ili nešto neopravdano ili nepravedno na mene vrši pritisak i želi mi nametnuti svoju volju, tada se kod mene javlja baš suprotno djelovanje. Tako je policijsko privođenje i udaljavanje s utakmice, sprjećavanje moje podrške momčadi Nk Virovitice, djelovalo ne mene pružanjem još jače podrške momčadi Nk Virovitice. Kako sam, uz malo pameti, zaključio da daljnjim bacanjem petardi na utakmicama neću ništa postići nego ću možda navući nove reakcije najbolje naše policije, tako sam došao na ideju izrade transparenta kako bi time pružio podršku momčadi Nk Virovitice. Nakon likovnog osmišljavanja i izbora najboljeg rješenja za transparent, uslijedio je izbor materijala i tehnike izrade. Za materijal sam uzeo plahtu, dok sam se prilikom tehnike izrade odlučio za izradu šablona od novinskog papira koje bi poprskao bojom u spreju. Tako je prvi transparent načinjen nedugo nakon mog privođenja i trebao je biti izvješen na sljedećoj domaćoj utakmici Nk Virovitice. To je trebala biti utakmica protiv Nk Koprivnice koja se igrala 14. studenoga 2003., ali tom sam prilikom bio krivo obavješten o vremenu odigravanja utakmice tako da sam utakmicu propustio. Tako je transparent premijerno izvješen na utakmici protiv Nk Belišća, odigranoj 29. studenoga 2003., na ogradi iza zapadnog gola igrališta, i odmah je pobrao simpatije prisutnih gledatelja koji su se okupili gledati utakmicu po poprilično hladnom vremenu. Sjećam se kako je teren bio mekan i mokar, te kako se zemlja oko igrališta na kojoj smo stajali tijekom utakmice do kraja utakmice pretvorila u blatno tlo. Momčad Virovitice uspjela je izvući neriješeni rezultat 2:2 protiv vodeće momčadi lige s time da je pred kraj utakmice stizala zaostatak od jednog gola. Nakon izjednačenja neki stariji ljudi su tvrdili kako je transparent za to zaslužan. Koliko sam upoznat, bio je to prvi transparent napravljen za virovitički nogometni klub (Nk Viroviticu). Od starijih transparenata virovitičkih klubova znam za transparent "Bad Mikeš Boys" koji je pripadao navijačima virovitičkog rukometnog kluba u drugoj polovici devedesetih godina kada je Rk Virovitica nekoliko godina zaredom igrala kvalifikacije za ulazak u prvu ligu. Isti transparent je, koliko se sjećam, na Borcu bio izvješen na južnoj ogradi igrališta, od strane četvorice navijača koji su se tijekom utakmice nekoliko puta proderali, na utakmici odigranoj 18. kolovoza 2001., u prvom kolu prvenstva treće hrvatske nogometne lige sjever sezone 2001/2002. (O usponu Nk Virovitice do druge hrvatske nogometne lige i padu u treću županijsku nogometnu ligu već sam pisao.). Bila je to prva utakmica koju je Nk Virovitica (nakon debakla zvanog V.G.Š.K.-Tvin) odigrala izvan županijske nogometne lige, a u kojoj je Virovitica pobijedila Garić iz Garešnice rezultatom 6:0. Što se tiče zakonsko-pravnih posljedica moga privođenja, neko vrijeme nakon događaja dobio sam poštom sudsko rješenje. Rješenje nije bila kazna, niti sudski poziv. U pismu je ponovno bila potvrda o oduzetim predmetima s navedene dvije oduzete petarde i presuda ili pismeno rješenje po kojemu se petarde zadržavaju u sudskom posjedu kako bi se iskoristile u dokaznom postupku u slučaju ponovljenog prekršaja.

- 18:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.