08.01.2008., utorak

O virovitičkoj nogometnoj 2007. godini i položaju Virovitice u Hrvatskoj... Razmišljajući o onome što je obilježilo 2007. godinu na planu nogometa u Virovitici došao sam do zaključka kako se odgovor na to pitanje sastoji od dva dijela. Prvi bi bio odgovor iz moje osobne perspektive, dok bi drugi bio odgovor iz distancirane i objektivne perspektive. Meni osobno nogometnu 2007. u Virovitici obilježilo je konačno gašenje nogometnog kluba Virovitica (sljednika nogometnih klubova Borac i V.G.Š.K.) kojemu su posljednji čavli u lijes zabijeni početkom mjeseca veljače 2007. godine. Prije toga stvar se zakuhavala i korijene ima u spajanju virovitičkih nogometnih klubova Virovitice i Tvina koje se "bez vatrometa" i na mala vrata dogodilo početkom kolovoza 2006. godine. Uzimajući kao kriterij dosadašnje stanje klupskog nogometa u Virovitičko-podravskoj županiji, iz distancirane i objektivne perspektive proteklu nogometnu godinu u Virovitičkom kraju ocijenio bi osrednjom. Vrhovi županijskog klupskog nogometa nogometni su klubovi Virovitica i Suhopolje koji se natječu u trećoj hrvatskoj nogometnoj ligi istok i nakon završetka jesenske polusezone oba se kluba nalaze u gornjem domu prvenstvene ljestvice. Treba napomenuti kako se virovitički kraj nikada nije osobito isticao po pitanju nogometa, barem po pitanju plasmana nogometnih klubova iz virovitičkog kraja, dok je ljubav virovitičana prema nogometu uvijek bila velika i neupitna. Radi dobivanja jasnije slike o položaju klupskog nogometa Virovitičko-podravske županije u hrvatskom klupskom nogometu potrebno je usporediti plasmane klubova iz pojedinih županija (20 županija + grad Zagreb) prema rangu natjecanja. Naravno da bi u takvoj usporedbi najbolje prolazile županije koje imaju nogometnog prvoligaša. Poslije prvoligaša gledale bi se županije koje imaju nogometnog drugoligaša. Prilikom usporedbe polazim od pretpostavke, koja se često koristi u sličnim situacijama, da je viši rang vrijedniji u smislu da jedan prvoligaš "teži" više od dva drugoligaša, itd... Nakon drugoligaša gledale bi se županije koje imaju nogometnog trećeligaša. Nakon usporedbe dolazi se do zaključka koji je porazan po Virovitičko-podravsku županiju, premda je upućenima u stanje na nogometnoj karti, te onima s zdravim razumom i otvorenim očima porazni zaključak potpuno očekivan odnosno nimalo iznenađujuć. Naime, Virovitičko-podravska županija nalazi se na predposljednjem mjestu u Hrvatskoj. 11 hrvatskih županija, odnosno 10 županija i grad Zagreb, imaju nogometnog prvoligaša s tim da grad Zagreb ima dva nogometna prvoligaša. Od tih 11 županija 5 županija ima uz prvoligaša i nogometnog drugoligaša (grad Zagreb, Splitsko - dalmatinska, Primorsko - goranska, Osječko - baranjska i Vukovarsko - srijemska). Novih 5 županija ima nogometne drugoligaše. Tako dolazimo do broja od 16 županija (15 županija i grad Zagreb) koje imaju nogometne prvoligaše ili drugoligaše ili oboje. Ostaje nam 5 županija koje nemaju ni prvoligaša ni drugoligaša. Krapinsko - zagorska županija nema niti trećeligaša tako da ona zauzima posljednje mjesto u ovoj usporedbi. Dubrovačko - neretvanska županija ima četiri nogometna trećeligaša u trećoj hrvatskoj nogometnoj ligi jug čime se malo izdiže iznad skupine na začelju. Tri su županije poravnate s dva nogometna trećeligaša (Virovitičko - podravska, Bjelovarsko - bilogorska i Ličko - senjska) na predposljednjem mjestu. Napominjem kako je ovdje riječ o nogometu premda bi se sličan odnos snaga mogao preslikati i na mnoga druga područja ljudske djelatnosti. Uvjeren sam kako bi, kada bi se gledali neki opći pokazatelji razvijenosti i blagostanja Virovitičko-podravska županija bila pri dnu među hrvatskim županijama, možda ne predposljednja ali pri dnu. Razlozi za to su višestruki, složeni i međusobno isprepleteni tako da bi trebalo puno više prostora i slova kako bi se o njima detaljnije pisalo. Međutim kada sam već spomenuo temu dalje ću napisati neka moja razmišljanja i saznanja koja sam pronašao u knjigama. Razmišljajući o položaju Virovitice u Hrvatskoj, povijesni pregled svakako bi razjasnio neke stvari, odnosno otkrio neke razloge zaostajanja Virovitice za razvijenijim krajevima Hrvatske. U najkraćim crtama, otkako je Virovitica 1234. dobila povelju "slobodnog kraljevskog trgovišta", osim "kratkog" (cca. 130 godina) razdoblja turske vladavine, cijeli svoj vijek bila je vezana uz Ugarsku. Ugarsko plemstvo i kraljevi često su boravili u srednjovjekovnoj Virovitici koja je tada spadala u red većih gradskih naselja u Slavoniji, a također je bila središte Virovitičke županije. Premda je iz razdoblja srednjeg vijeka malo toga sačuvano, o povezanosti Virovitice i susjedne Mađarske danas zorno može posvjedočiti položaj virovitičkog dvorca (izgrađenog 1804. na mjestu starog dvorca) koji je oduvijek bio središte virovitičke urbane jezgre, a oko kojega je Virovitica i nastala. Naime, dvorac je okrenut prema sjeveru, most koji se spušta od vrata dvorca preko opkopa koji okružuje dvorac vodi u pravcu sjevera, odnosno cesta koja od Drave vodi na jug prema Virovitici završava na mostu virovitičkog dvorca. Za pretpostaviti je kako je srednjovjekovna utvrda imala isti položaj. Nakon oslobođenja od Turaka 1683. godine Virovitica prolazi mukotrpnu demografsku i gospodarsku revitalizaciju. Raste broj stanovnika. Razvijaju se obrt i trgovina. Obnavlja se Virovitička županija premda sjedište županije prelazi u Osijek. Sredinom 19. stoljeća na temeljima prijašnjeg razvoja pokreće se intenzivniji društveni i kulturni razvoj. Razdoblje od nakon narodnog preporoda do prvog svjetskog rata razdoblje je najintenzivnijeg razvoja Virovitice. Isto vremensko razdoblje, od sredine 19. stoljeća do početka 20. stoljeća, zapisano je u Mađarskoj povijesti kao razdoblje intenzivnog gospodarskog rasta, modernizacije, industrijalizacije, također razdoblje u kojem su osnovane brojne kulturne i druge ustanove. U Virovitici, koja je kroz cijelu povijest bila vezana uz susjednu i nedaleku Mađarsku, u istom vremenskom razdoblju odvijaju se isti procesi. Ilustracije radi, prva željeznička pruga koja je prolazila kroz Viroviticu bila je pruga Barcs - Pakrac sagrađena 1884. godine, koja je preko željezničkog mosta na Dravi kod Barcsa prolazila kroz Viroviticu u smjeru sjever - jug prema Pakracu. Ista pruga, kao ni željeznički most preko Drave danas ne postoje. Stagnacija Virovitice započela je 1918. godine zatvaranjem granice na Dravi prema Mađarskoj kada se Virovitica našla odsječena od područja s kojim je bila vezana stoljećima, praktički od svoga nastanka. Naravno samo zatvaranje granice nije jedini uzrok budući da i Hrvatska i Mađarska i cijela Europa prolaze razdoblje post-ratne depresije i zatim velike ekonomske krize, međutim smatram kako zatvaranje granice i odvajanje Virovitice od područja s kojim je bila povezana stoljećima spadaju među najvažnije uzroke stagnacije. Nove veze se uspostavljaju prema Bjelovaru i Zagrebu, međutim cijelo naredno razdoblje Virovitica biva van glavnih tokova "roba i kapitala" sve do današnjeg dana. Kod nas su uvriježene određene predrasude prema Mađarima i Mađarskoj za koje smatram kako potječu iz razdoblja nakon 1945. godine kada smo bili u nesvrstanoj Jugoslaviji koja je dobro vođenom vanjskom politikom (premda je imala unutrašnje probleme i stalne primjedbe od strane najrazvijenijih republika Hrvatske i Slovenije kako više daju nego što primaju od zajedničke federacije) vješto balansirala između istoka i zapada te se putem samoupravljanja samostalno i intenzivno razvijala u industrijsku zemlju ostvarujući golem napredak vidljiv između ostalog u standardu građana, istovremeno je Mađarska bila u Sovjetskom bloku tako da joj je skoro sve glavne smjernice ekonomske i svake druge politike određivao Sovjetski Savez (koji je naravno gledao svoje interese) tako da je u tom razdoblju zaostajala za socijalističkom Hrvatskom. Osamdesetih godina slika je bila takva da bi čovjek kada bi otišao iz Virovitice preko Drave u Barcs doživio Mađarsku kao tešku sirotinju. Od tada do danas odnos se snaga ponešto promijenio na štetu Hrvatske, a na korist Mađarske. Uglavnom nakon što je 1918. godine podignuta granica prema Mađarskoj činilo se kao da je 15 kilometara sjevernije od Virovitice kraj svijeta što nikako nije bio dobar uvjet za razvoj grada. Za ovaj post znakoviti su događaji iz 1970.-ih godina kada je socijalistički sustav planskog gospodarstva izrađivao petogodišnje planove gospodarske aktivnosti. Na razini republike pratili su se razni pokazatelji razvoja pojedinih općina u Hrvatskoj. Općine su tada bile upravne jedinice znatno veće od današnjih općina. Virovitička općina zauzimala je oko trećine današnje Virovitičko - podravske županije (od Terezinog Polja do Jasenaša i od Lozana do Cabune). U razdoblju od 1971. do 1975. prema pokazateljima Virovitička općina bila je među nerazvijenim općinama u socijalističkoj Hrvatskoj. U sljedećem petogodišnjem planu od 1976. do 1980. Virovitička općina uvrštena je među intervenirane općine u kojima je planski razvijana industrija te tercijalne djelatnosti. U tom razdoblju izgrađena je moderna Tvornica šećera (Virovitička šećerana) čija je izgradnja dovršena 1980. godine kada je šećerana puštena u rad. U istom razdoblju poticano je doseljavanje stanovništva iz ruralnih krajeva u gradsko područje tako da broj stanovnika u okolnim selima pada, dok u gradu Virovitici raste. Primjera radi gotovo cijelo Kraševo naselje izgrađeno je u nekoliko godina oko 1980. godine. Smanjuje se postotak stanovništva zaposlenih u primarnim djelatnostima, a povećava postotak stanovništva zaposlenih u sekundarnim i tercijalnim djelatnostima. Nakon tog interveniranog petogodišnjeg plana (1976.-1980.) Virovitička općina izašla je iz kluba nerazvijenih općina. Predviđanja su bila kako bi Virovitička općina, kada bi zadržala trendove bržeg razvoja od republičkog prosjeka, do kraja stoljeća mogla prijeći iz donjega u gornji dio tablice općina u socijalističkoj Hrvatskoj. Početkom 1990.-ih izborena je hrvatska samostalnost, međutim Domovinski rat i pogotovo privatizacija ostavili su posljedice na Viroviticu, uništivši dobar dio bogatstva koje je stvarano proteklih 40 godina, kao i na cijelu Hrvatsku u kojoj je vidljiva razlika između razvijenijeg zapada i zaostalijeg istoka. Jedan preminuli politički čelnik prozvao je dijelove Hrvatske zahvaćene ratom, zajedno sa dijelovima susjedne Bosne i Hercegovine, hrvatskim "divljim istokom" jasno aludirajući na američki "divlji zapad" zbog svih događaja i procesa koji karakteriziraju to područje. Premda isti preminuli politički čelnik nije odredio granice tog područja smatram kako se grad Virovitica nalazi na granici "divljeg istoka". Uistinu to osjećam na takav način da kada iz Virovitice odem deset kilometara na zapad u Špišić Bukovicu osjećam se kao na zapadu, kao da sam u npr. Austriji ili Sloveniji, dok se kada odem deset kilometara na istok u Suhopolje osjećam kao da sam došao na Kosovo (premda nikada u životu nisam bio tamo). Na kraju kao sažetak u nekoliko rečenica tvrdim sljedeće. Virovitica se razvijala usporedo s ostalim gradskim središtima u panonskom prostoru države koja se zvala Habsburška monarhija (poslije Austro - Ugarska) od oslobođenja od Turaka 1683. godine do prvog svjetskog rata (1914.-1918.). Nakon 1918. slijedi stagnacija kojoj je jedan od glavnih uzroka zatvaranje granice s Mađarskom na sjeveru čime je Virovitica odsječena od područja s kojim je imala kontakte kroz cijelu povijest svoga postojanja te zbog nepovoljnog položaja u novom okruženju nadalje ostaje izvan glavnih tokova "roba i kapitala" što vodi do zaostajanja za drugim dijelovima Hrvatske. Uzimajući u obzir cjelokupni povijesni kontekst, a istovremeno gledajući u budućnost, zaključak bi bio kako bi Virovitica umnogome profitirala ulaskom Hrvatske u Europsku uniju i ukidanjem "tvrde" granice između Hrvatske i Mađarske čime bi se povećala cirkulacija ljudi, roba i kapitala koja bi donijela napredak objema obalama rijeke Drave.

- 19:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.